Dijabetes, šećerna bolest (Diabetes mellitus) i propolis

Pozor: sve navedeno u postu je informativne prirode, te se za eventualnu primjenu konzultirajte sa svojim liječnikom!!!!
Šećerna bolest je kronično stanje koje nastaje kad gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu zbog otpornosti stanica na njega (to stanje zovemo inzulinska rezistencija).

Posljedica je porast šećera u krvi jer ga mi i dalje unosimo hranom, ali on iz krvi otežano ulazi u stanice radi nedostatka ili nedjelotvornosti inzulina. Kao rezultat toga stanja, stanice organizma ne dobivaju energiju potrebnu za njihov rad.

Osnovna je osobina bolesti povišena razina glukoze u krvi. Višak glukoze "lijepi" se na stijenke malih i velikih krvnih žila te ih oštećuje. Ta oštećenja koja se događaju tijekom vremena nisu bolna, ali postupno narušavaju rad organa u kojima se nalaze krvne žile. Najčešće pogođeni organi, odnosno dijelovi tijela, su oči, bubrezi te  živčane stanice. Te promjene nazivamo kroničnim komplikacijama šećerne bolesti.

Primjena nektarnog meda kod dijabetesa daje dobar terapijski efekt, zahvaljujući fruktozi, mikroelementima (berilij, mangan, kalcij, stroncij, barij) i vitaminima koji zajedno djeluju slično kao i inzulin i stimuliraju gušteraču u proizvodnji hormona.

Primjena (pod kontrolom liječnika) podrazumijeva zamjenu dijela ugljikohidrata sa medom (40-50g podijeljeno u 4 obroka). Najprikladnije sorte su one sa većim udjelom fruktoze i vitamina (bagrem, suncokret, itd), te one sorte koje imaju niski glikemijski indeks.

Naša istaknuta stručnjakinja u području nutricionizma i biokemije Doc.dr.sc. Donatella Verbanac  sa Medicinskog fakulteta u Zagrebu, u svom predavanju održanom na 6. Pčelarskom sajmu u Gudovcu pod nazivom "Med u prehrani i dijetoterapiji" ističe slijedeće (citat):

• "I konačno, važno je istaći kakav utjecaj ima med, u usporedbi s običnim šećerom, na izlučivanje hormona inzulina iz gušterače. Obični se šećer sastoji od dviju molekula jednostavnih šećera: to su fruktoza i glukoza. Gotovo trenutno nakon konzumacije dolazi do ulaska tih tvari u krv. Glukoza direktno utječe na povećanje razine glukoze u krvi, što predstavlja signal gušterači da počne lučiti inzulin. Med, koji u svom sastavu ima u najvećem dijelu fruktozu, a malo glukoze, ne može u većem opsegu pokrenuti takva zbivanja u organizmu, pa blagotvornije djeluje na održavanje ravnotežnog nivoa glukoze u krvi. Pojedine vrste meda imaju i različiti glikemijski indeks, pa on ovisno o vrsti iznosi od 32 do 85, što znači da se pojedine vrste mogu dati i dijabetičarima i osobama sklonim obolijevanju od te bolesti. Najmanji glikemijski indeks ima med bagrema (u Rumunjskoj je pokazano da med dobiven iz bagrema na tom području ima glikemijski indeks 32)." 

Zdravi i veseli bili!!!

Anosmija ( Anosmia ) i propolis

Anosmija ili gubitak osjeta mirisa, može biti jednostrana ili obostrana, te isto tako privremena ili trajna. Izazvana je patološkim procesima u nosnoj šupljini. Anosmija je posljedica distrofije, atrofije ili lezije mirisnog epitela. Najčešći uzrok anosmije je kronična upala sluznice nosa ili rinitis.

Zbog visokih regenerativnih osobina meda na oštećene ćelije i tkivo, liječenje anosmije medom daje izvrsne rezultate. Liječenje se izvodi pomoću dvije metode:

• Aerosolne ili ultrazvučne inhalacije sa medom razrijeđenim u destiliranoj vodi od 10-30%. Inhalacija se provodi 2 puta dnevno u trajanju od 20 minuta (udiše se kroz nos, a izdiše kroz usta). Koristi se nektarski med koji dokazano, osim regenerativnih, ima i antibakterijska svojstva u odnosu na patogene mikroorganizme iz sluznice nosa.
• Aplikacija meda u nosnice provodi se uveče prije spavanja. Sam postupak je opisan u postu:  "Terapijska primjena meda točka 2. Vanjska primjena"

U medicinskim krugovima se uglavnom problem anosmije smatra trivijalnim, ali možda ovaj tekst pomogne nekome kome problem nije trivijalan.

Zdravi i veseli bili !!!

Gonartroza (Gonarthrosis) i propolis

Pojam koji označava degenerativne promjene koljena odnosno osteoartritis/artrozu koljenskog zgloba. Bolest se očituje bolovima pri pokretima koljena, pucketanjem u zglobu. Bolovi su osobito izraženi prilikom hoda i silaženja stubama. Ako se razvije upala zglobne ovojnice, moguća je pojava crvenila, otekline i povećane topline u području zgloba. Bolest se postupno razvija i puno je češća u starijih osoba. U osoba koje su tijekom života ozljeđivale koljeno (sportaši) ili ga previše opterećivale (parketari, keramičari, prekomjerno teške osobe) češće se razvija gonartroza. Liječenje se sastoji u mirovanju, smanjenju opterećenja zgloba (redukcija težine!), jačanju mišića. Veoma uznapredovale promjene mogu se liječiti kirurškom zamjenom zgloba umjetnim (ugradnja endoproteze).

Liječenje gonartroze pčelinjim proizvodima izvodi se slijedećim postupcima:

• liječenje pčelinjim otrovom u obliku direktnih uboda, elektroforeze, ljekovita mast sa pčelinjim otrovom i ubrizgavanjem otrova. Liječenje traje 20 - 40 dana.
• liječenje propolisom, ultrazvuk sa 20% ungventumom od propolisa, elektroforeza s 5% vodeno-alkoholnom emulzijom, termalne aplikacije propolisa i voska (u omjeru 3:7).
• liječenje matičnom mliječi, 100-200mg dnevno u tri obroka tijekom 2-3 mjeseca.

Zdravi i veseli bili!!!

Gnojne bubuljice (Pustula) i propolis

Bubuljice su mala, banalna upalna žarišta u obliku mjehurića ispunjenog gnojem. Često prisutne na koži.

Apiterapija za bubuljice preporuča nekoliko puta dnevno mazanje sa 30-% alkoholnim ekstraktom propolisa u trajanju 2-3 dana. Korisnim se pokazalo i stavljanje meda na bubuljice, kao i flastera sa 15% propolis masti. Nakon 2-3 dana žarišta nestaju, te dolazi do epitelizacije.

Zdravi i veseli bili!!!

p.s. ukoliko ste ovo čitali zbog akni (Acne vulgaris) posjetite Akne blog i izaberite neki od prirodnih načina za liječenje istih.

Apsces (ABSCESSUS) ili gnojna upala tkiva i propolis

Apsces je lokalizirana gnojna upala koja se može razviti u potkožnom tkivu, ali i u dubokim tkivima i organima. Apsces potkožnog tkiva manifestira se lokalnim znacima upale crvenilo, oteklina, toplina i bol i izraženim fenomenom zvanim fluktuacija. Uzročnik je najčešće Staphylococcus aureus otporan na penicilin.

Svojim antibakterijskim, antiprotozoičnim, protuupalnim, analgetskim i regenerativnim djelovanjem na oštećene ćelije i tkiva pčelinji proizvodi koriste se u suvremenoj apiterapiji i narodnoj medicini za liječenje apscesa. Najčešće se koriste med, propolis i vosak. Može se koristiti samo jedan ili kombinacija navedenih proizvoda.

Med se koristi na način da se apsces maže u debelom sloju i prekrije sterilnom gazom. Slijedeći dan se gaza mijenja i ponavlja se postupak. Med zaustavlja upalni proces, potpomaže probijanje rane i istjecanje gnoja, nakon čega počinje regenerativni proces u oštećenom mjestu.

Propolis se ugrije i stavi na apsces u sloju debelom 0,2-0,3 mm, te se prekrije zavojem. Isto tako se može koristiti i 20% ljekovita mast na bazi propolisa u lanolin-vazelinskoj osnovi. Tretman ima izrazito protuupalno i antiseptičko djelovanje.

Vosak ima izrazito bakteriocidno i protuupalno djelovanje, a koristi se na isti način kao i propolis.

Zdravi i veseli bili!!!